Arhitektonska prilagodba radnog mjesta odnosi se na:

• fizičku prilagodbu radi lakše pristupačnosti prostoru u kojem osoba radi,
• uklanjanje postojećih arhitektonskih barijera u radnoj okolini ili pri dolasku na radno mjesto,
• osiguravanje mogućnosti pristupa svim prostorijama u kojima osoba s invaliditetom izvršava radne zadatke,
• ugradnju rampe, dizala, vertikalno/koso-podizne platforme, širokih vratnih okvira, proširenje hodnika, korištenje skalamobila, prilagodbu sanitarnih prostorija i slično.

Tehnička prilagodba uvjeta rada, opreme i sredstava za rad odnosi se na:

• prilagodbu opreme i sredstva za rad kako bi osoba s invaliditetom mogla samostalno i bez puno dodatnog napora izvršavati radne zadatke,
• osiguravanje dodatne rasvjete, slabijeg ili jačeg osvjetljenja, zvučne ili svjetlosne signalizacije, prikladnog telefona, tipkovnice ili miša,
• korištenje asistivne tehnologije, namještaja po mjeri, uredskog stola s mogućnošću reguliranja visine i nagiba, masažne fotelje ili drugih specifičnih pomagala, ovisno o vrsti oštećenja i potreba samog zaposlenika.

Kao dio tehničke prilagodbe koristi se asistivna tehnologija koja se sastoji od no-tech, low-tech, mid-tech i high-tech uređaja. Položaj nekog uređaja u tome kontinuumu ovisi o tehnološkoj naprednosti i složenosti te o razini edukacije potrebne za njegovo korištenje.

Kada se govori o „no-tech“ rješenjima, prvenstveno se misli na postupke, usluge i postojeće okolinske uvjete koji ne zahtijevaju posebne uređaje ili opremu, a uključuju korištenje papira u boji, dodatno vrijeme za ispitivanje, prilagođeni pribor za pisanje, usluge prevoditelja i sl.

Iduća razina asistivne tehnologije podrazumijeva „low-tech“ uređaje koji predstavljaju instrumente s vrlo malo mehaničkih dijelova i ne zahtijevaju izvor struje. Uključuju prilagođene držače pribora za jelo, prilagođene čaše, povećala, dioptrijske naočale i sl.

Za razliku od “low-tech” uređaja, „mid-tech“ uređaji podrazumijevaju relativno složene uređaje koji mogu zahtijevati izvor struje, ali ne sadrže napredne elektroničke sustave. Primjer “mid-tech” uređaja su prilagođene tipkovnice, invalidska kolica i slično. Za njihovo korištenje je često potrebno određeno znanje ili edukacija.

Posljednja razina  asistivne tehnologije su „high-tech“ uređaji koji se uglavnom temelje na računalnim sustavima koji podrazumijevaju napredne računalne programe. Ti su uređaji složeniji za korištenje te zahtijevaju stjecanje potrebnih vještina, znanja o tehnologijama te pristup tehničkoj podršci, što ih čini prilično skupima. To su uređaji poput softvera za prepoznavanje govora, eye-gazea, CCTV-a, elektromotornih invalidskih kolica te različitih jedinica kojima se donekle može kontrolirati okolina.